Tračevi iz Zemlje Bajki
Propuh
Kraljica Rose, majka princa Adama koji će biti pretvoren u Zvijer, nekad je bila lijepa, odlučna i ambiciozna žena, ali s godinama se prilično opustila. Sada su je oduševljavali samo glazba i glazbenici, a posebno je voljela romanse i osjećajne pjesme. Dvorski poslovi potpuno su je prestali zanimati i njima se više nije zamarala. Iako nikad nije bila stroga prema slugama, sada je postala prilično mušičava.
Jednog dana uzela je za jednu od svojih mnogobrojnih služavki djevojku skromnog porijekla, ali neizmjerne ljepote i ljupkosti. Zvala se Eliza.
Kad ju je primala u službu, kao i svakoj novoj služavki, rekla je, "Imam za vas samo dva naređenja. Prvo je, zatvorite vrata kad ulazite u sobu. Drugo je, zatvarajte vrata kad izlazite iz sobe. Mrzim propuh. Je li to jasno?"
"Da, vaše veličanstvo."
"Možete ići," odmahnula je kraljica i ponovo se prepustila glazbi i glazbenicima.
Jednoga dana Elise je sva ustreptala stala pred kraljicu.
"Vaše veličanstvo," rekla je, "princ Charming iz susjedne kraljevine pozvao je sve slobodne djevojke na bal. Na tom balu odabrat će ženu. A ja ga obožavam. Umrla bih zbog njega. Mogu li ići?" Djevojka se tresla nestrpljivo očekujući kraljičin odgovor.
"Pa to je sjajno!" uzviknula je romantična kraljica i ne samo da je pristala pustiti zaljubljenu djevojku na bal nego ju je i obukla u svoju najbolju haljinu i dozvolila joj da uzme jednu od njenih najboljih kočija.
Kad su Elizu uredili došla se pokazati i zahvaliti kraljici, "Hvala vam, hvala vam, vaša visosti!"
Djevojka je kraljici poslala tisuće poljubaca i izjurila iz sobe.
Otprilike petnaest minuta nakon njenog odlaska kraljica je kihnula i primijetila otvorena vrata. Odmah je naredila konjušaru da osedla najbržeg konja, sustigne služavku i natjera je da se vrati.
Kočija je bila brza i teško ju je bilo stići, ali mladi i žustri konjušar Wilson uložio je puno strasti da bi sustigao kočiju. Ulovio ju je na pola puta i zavikao, "Kraljica naređuje da se odmah vratiš!"
"Ali…"
"Smjesta!"
Jadna djevojka nije imala izbora i morala se vratiti u palaču. Ponovo je stala pred kraljicu koja je ležala na kauču i uživala u glazbi." Zvali ste me, vaše veličanstvo. Slušam vaša naređenja."
"Zvala sam te samo da zatvoriš za sobom vrata," odgovorila je mirno kraljica, "i možeš nastaviti svoj put." Odmahnula je rukom i nastavila slušati romantične balade.
Djevojka je, naravno, zakasnila. Stigla je na bal daleko iza ponoći i nisu je više pustili na dvor. Kroz rešetke na ogradi gledala je kako se gase svjetla na prozorima palače. Vidjela je čistačice kako metu prostrane stepenice i princa koji je zabrinuto projurio pored nje sa ženskom cipelom u ruci. Nije ju ni primijetio. Nikada ga više nije vidjela. Udala se za onog ljubomornog konjušara Wilsona i rodila mu kćer.
O Elizi Wilson se dugo ništa drugo nije čulo sve dok se nije razboljela pa joj je unuka donijela kolača. Ali to je već druga priča.
Peti vitez
Trnoružićina majka Leah bila je lijepa, ali i vrlo mudra žena. Bila je još vrlo mlada kada joj je umro otac i kad je naslijedila moćno prijestolje i ogromno kraljevstvo. Znala je da je mlada i neiskusna i željela je imati iskrenog i sposobnog savjetnika pa je smislila lukavi plan kako da ga stekne.
Jedne večeri pozvala je u svoj dvor 5 najuglednijih vitezova i priredila im sjajnu večeru. Poslužila je najbiranija jela i točila vina kakva još nikada nisu okusili. Za tu priliku obukla je svoju najljepšu haljinu. Nakon večere organizirana je veličanstvena zabava. Pilo se, pjevalo i plesalo. Na vrhuncu večeri sama kraljica skinula je cipele i zaplesala na stolu. Kad je zabava utihnula mlada kraljica obratila se svojim vitezovima.
"Dragi moji vitezovi," rekla je "imam nekoliko pitanja koja bi vam htjela postaviti. Nadam se da me vaši odgovori neće razočarati." Mlada kraljica podigla je lijevu ruku i pokazala 5 dijamantnih prstenova, neobične veličine. "Pogledajte ove divne dijamante," rekla je ponosno. "Ovi prstenovi biti će nagrada za vašu iskrenost. "
"Bravo! Bravo! Živjela kraljica!" oduševljeno su uzvikivali plemići.
Kraljica je sad, onako bosonoga, sjela je na prijestolje i započela, "Dakle, gospodo! Poznajete li ljepšu kraljicu od mene? Što mislite o mojoj slavi i moći? Mislite li da su susjedne kraljevine tako moćne kao moja? Da li ste posjetili neki dvorac koji je ravan mojem po raskoši i bogatstvu?"
Zaneseni veličinom i ljepotom dijamanata, četvorica vitezova požurila su s odgovorima. Kao da se utrkuju slavili su veličinu i ljepotu svoje vladarice.
"Vi ste daleko iznad svih kraljica u povijesti."
"Vi ste najmoćniji!"
"Vi ste najljepši!"
"Ni jedna žena, ni jedna kraljica nije vam ravna!"
Hvalili su njezinu ljepotu, talente, vrline, uopće hvalili su je u svemu preko svake mjere.
"Hvala vam, hvala vam, hvala vam!" zahvaljivala je kraljica i smješkala se svojim neodoljivim smiješkom.
Na kraju svakom od četvorice vitezova stavila je dijamant u ruku i oni su zadovoljno otišli kućama. Kraljica je tad ustala i prišla petom vitezu koji cijelu večer nije progovorio ni riječi.
"Zašto šutite, gospodine? Kakvo je vaše mišljenje o meni i mojoj vladavini?"
"Moje mišljenje, veličanstvo," rekao je dostojanstveni plemić je ovo: "Sva vaša slava, moć i ljepota brzo će propasti ako se bude sastojala samo u sjaju i raskoši dijamanata, a ne u točnom izvršenju vaše kraljevske dužnosti koja vam je namijenjena."
Na trenutak je zavladala tišina, a onda su kraljičine oči zaiskrile.
"Vi nećete imati peti dijamant," rekla je odlučno pa dodala tišim glasom. "Ali imat ćete moje povjerenje, moje prijateljstvo… i moju ljubav, ako je prihvaćate."
Dostojanstveni vitez kleknuo je pred kraljicu.
"Vaše veličanstvo, uvijek ću, svim srcem, biti u vašoj službi," rekao je vitez.
Mlada kraljica spustila se pred viteza na koljena i dotakla njegovo lice.
"Viteže, ostanite uz mene," rekla je tiho. "U vama vidim prijatelja kakav treba i meni i mojem prijestolju."
Sljedećeg jutra kraljica i njen vitez doručkovali su sa smiješkom na ustima kad su pred njih nahrupila ona četiri viteza. Bili su vrlo uzbuđeni i bijesni.
"Vaše veličanstvo, draguljar vas je prevario!"
"Dijamanti su lažni!"
"Lažni! Zamislite!"
"Svi do jednog!"
"Što se žalite?" odgovorila je kraljica sa smiješkom na licu. "Budite sretni što vam je još glava na ramenu. Zar mislite da nisam znala da su dijamanti lažni? Ja od vas nisam dobila ništa osim podlog laskanja i lažne hvale. Vratila sam vam milo za drago. Tko vara na kraju uvijek bude prevaren." Zatim se okrenula petom plemiću. "A tko voli, biti će voljen."
Udala se za svog novog savjetnika i učinila ga kraljem. Ubrzo im se rodila djevojčica koja će postati slavna pod imenom Trnoružica, a nad njihovo moćno kraljevstvo nadvit će se opasnost koju ni jedna mudrost ni plemenitost neće moći spriječiti.
Vrijedna žena
Kralj Hubert i kraljica Ingrith, budući roditelji princa Philipa koji će jednog dana oženiti Trnoružicu, imali su veliko i raskošno vjenčanje. Nekoliko dana nakon tog iznimnog slavlja kralj Hubert poveo je svoju mladu ženu na jahanje kroz kraljevstvo. Uživali su u prirodi, kupali se u rijekama, spavali pod vedrim nebom. Ujutro, s vrha planine promatrali su vrevu seljaka za vrijeme kosidbe. Zajahali su konje i kroz šumu se spustili niz planinu, ali kada su došli do polja vidjeli su samo jednu ženu kako radi. Izgledala je mlado i lijepo, ali iscrpljeno. U košari pored nje spavalo je dvoje sasvim male djece.
"Gdje su ostali seljaci?" upitao je kralj.
Žena je odgovorila brišući znoj sa čela, "Čuli su da dolaze kralj i kraljica. Otišli su u selo da ih dočekaju.
"A zašto ti nisi pošla s njima?" upitala je kraljica.
"Gospođo, nemam ja vremena za gluposti. Te lijenčine koje su otišle izgubit će cijeli jedan radni dan. To je više nego što si ja mogu dopustiti jer moram prehraniti ovo dvoje djece," rekla je žena i nastavila kositi.
Kralj je na to izvadio zlatnik iz džepa, stavio ga u košaru s djecom i rekao, "Kaži onima koji su otišli vidjeti kralja i kraljicu da su kralj i kraljica došli vidjeti tebe." Namignuo je svojoj lijepoj supruzi, a ona mu je uzvratila svojim čarobnim osmjehom. Kralj je tad zategao uzde, konj je zanjištao i mladi par je sretno nastavio svoj put.
Nekoliko mjeseci kasnije ona vrijedna mlada žena umrla je od iscrpljenosti. Njen suprug zapio je onaj zlatnik u krčmi gdje je upoznao svoju drugu ženu kavansku pjevačicu Lili. I tako je ono dvoje djece dobilo maćehu. Djeca su se zvala Ivica i Marica.